
„Već je 'debelo' u petom desetljeću, ali ima savršeno tijelo“
„U petom desetljeću oduševila izdanjem u kožnim hlačicama i topu“
Nevjerojatnim mi se čini da imam 45. Komplimenti su se sveli na „Ne bi ti dali toliko“ ili „Dobro se držiš“. Ne bunim se, daj što daš. Svjesna da sam kroz starenje tu iz dana u tjedan, iz tjedna u mjesec, iz mjeseca u godine, a opet nije lako pojmiti da se nakupilo toliko vremena u svim vitalnim stanicama; kao da sam se jedno jutro probudila u ladici petog desetljeća u koju me netko odložio ne znajući kuda bi sa mnom pa sad i ja, poput svih ostalih u pranju rasparenih čarapa, čekam hoće li me pripasati ili odbaciti. Sve više shvaćam kako je uvijek u trendu jedino mladost koja ne poznaje ograničenja, ne treba slijediti pravila i ine zakonitosti koje dolaze u skladu s određenim godinama. Ne pita se o pravilnom odijevanju i dozvoljenoj dužini suknje, prikladnom šminkanju, posvećenoj i obilatoj njezi, obaveznoj tjelovježbi, ne mora se odricati svih najdražih navika, niti usvajati nove koje koje odgovaraju zreloj dobi, mladost nema planer za preglede i lijekove koje se nikako ne smije preskakati. U 45-oj puno toga djeluje kao utrka s preponama u kojoj nemam šanse pobijediti. Lagano tonem prema dnu hranidbenog lanca. Ili?
„Zašto Jennifer Aniston u petom desetljeću izgleda kao da ima 35 godina?“
Žena u petom desetljeću teško može zadovoljiti očekivanja društva. Smršavi li, sigurno je bolesna - fizički ili psihički; udeblja li se, propala je i ne drži do sebe ljenčina. Ima celulit, bolje da se ne skida jer je to ružno, ako nema, sigurno joj je život pjesma i nema drugih briga osim sebe same, a sigurno je "netko" financira kad ima vremena za kozmetičare, masere, trenere dok joj drugi čiste, peru, peglaju, kuhaju, čuvaju djecu i pse. Prošaranu sijedim vlasima, plićim i dubljim borama gledaju te kako se zapuštaš, dok sređena pretjeruješ. Bez botoxa i hijalurona si neprimjetno stara, a uz njihovu pomoć napumpano patetična. Ipak, najprovokativnije i najbešćutnije je kada i s 40+ ostaneš takva kakva jesi, kakva si Zamisli da si sve to i u 83-oj?! Strašno.
„Pokazala isklesani trbuh i otkrila tajnu vitke linije u petom desetljeću života“
„Pokazala kako savršeno izgleda i u petom desetljeću života!“
„Pokazalo ubojito tijelo u petom desetljeću“
Mladost je lijepa u svim oblicima, starost nije. Što smo starije, postajemo neprivlačnije za razliku od mužjaka. Njima s godinama cijena čak i raste zajedno s opsegom struka i količini dlaka na leđima koja postaje proporcionalna s gubitkom onih na glavi. I nema veze što mužima poprsje pod stare dane dozrijeva za grudnjak košarice C, taj medo srednjih godina radije mazi jedre mlade četvorke, nego opuštene dojke svoje vršnjakinje koja nakon obilaska svih shopping centara u onom na rubu grada ipak pronalazi odgovarajući model kupaćeg.
„Legendarna manekenka i u petom desetljeću žari i pali: Izdominirala je plažom u minijaturnom bikiniju“
Seksualizacija djevojaka počinje prerano, baš kao i deseksualizacija žena. Suludo! Tek se u četrdesetima uspijemo opustiti kad dovoljno toga preživimo da smo u stanju sreću i samopouzdanje svjesno birati, pustiti da niknu iznutra umjesto da ih tražimo posvuda vani. Godine korištenja krema i losiona, periodi vježbanja i svih aktivnosti koje smo, za razliku od naših baka, ulagale u sebe ipak se isplatilo. Istraživanje Daily Maila pokazalo je da 56% žena starijih od 40 godina smatra da izgledaju mlađe u odnosu na svoje godine, a čak 88% nas ističe kako nam nikada u životu nije bilo bolje nego kada smo napunile 40. I to nije sve! Godine su to u kojima vladaju puno kvalitetniji odnosi svih vrsta, posebno seksualni koji ženski vrhunac po mnogima doživljavaju upravo petom desetljeću. Što žena postaje manje plodna, njezin libido sve više raste; osjeća se ugodnije i slobodnije zbog seksa, manje ima potrebe ugađati drugima, a više želje ugoditi sebi pri tom točno zna što treba za orgazam i ima dovoljno samopouzdanja da to zatraži. Pa kako se onda usuđuje šetati plažom u minijaturnom bikiniju?
Naravno da gluposti treba ignorirati, ali često je to lakše reći, no učiniti. Mnoge od nas osjećaju frustraciju, tugu ili sram zbog deseksualizacije i raznih glupavih normi koje nam guraju sa svih strana. Previše je ružnih podjela među ženama u pogledu svega. Ne slažemo se, međusobno se vrijeđamo oko nebitnih i suludih stvari, hraneći time frustracije i komplekse. I dok opuštamo posramljujući jedna drugu, patrijarhat se lijepo uz pivo zavalio u hladu čekajući mlađu ribu da zagrizene već ruzinavi mamac što će se neminovno i dogoditi dok se mi zabavljamo nabacivanjem drvlja i kamenja oko toga da u zrelim godinama sise i guzice ne treba pokazati. Mlađahne će se trojke hvatati na sredovječnog pivopiju simpatične škembice jer im imponira iskustvo. Zatvara li se krug ovdje ili tek onda kad i ta mlađa koža izgubi na svojoj elastičnosti, ne znam.
Nemam precizan osjećaj za vrijeme, čak ni sat ne nosim. Sve mi se i danas čini isto kao i kada sam imala 28, 33, ili 38. Doduše, gledajući se izbliza u ogledalo, vidim da se nakupilo iskustva oko očiju, djetinje zaokruženo lice postalo je izduženije, razne promjene nježno kreću šarati po tijelu. Zato se manje gledam, manje šminkam; kosa mi je duža, a garderoba ista kao u tridesetima. Više se slikam iz pristojne udaljenosti i furam svoj film uvjerena da ću poslije ljeta revnije vježbati, zdravije se hraniti, više se zadovoljavati intelektualno i fizički. Ljepota je u oku promatrača, a seksi ili jesi ili nisi - to dolazi iznutra. Uz nešto sreće s genima i malo zdravih odabira, i danas se dobro držim za svoje godine. Je li to nevjerojatno i smije li se tako?
ความคิดเห็น