Gdje god pogledaš guzice i sise!

---

Mark Twain je jednom rekao: "Odjeća čini čovjeka. Goli ljudi imaju mali ili nikakav utjecaj u društvu." Čini se da Mark nije bio u pravu jer neki od utjecajnih ljudi u suvremenom društvu upravo golišavošću privlače pažnju, grade karijere i postavljaju nova pravila u kulturi.

Nezaboravna pojavljivanja dama u haljinama koje malo toga prepuštaju mašti pripadaju divama poput Marylin Monroe koja je 1962. godine predsjedniku Johnu F. Kennedyju otpjevala „Sretan rođendan“ u mrežastoj haljini boje kože prekrivenoj sa 6000 kristala. Jane Birkin slavu je stekla pojavivši se 1969. na premijeri filma „Slogan“ u prozirnom džemperu s niskim okruglim izrezom duljine do bedara. Bilo je to puno prije nego što su primjerice Bella Hadid, Kendall Jenner pa čak i Cher nosile prozirne haljine, a upravo je u tom izdanju Jane osvojila svog supruga, slavnog Sergea Gainsbourga. Birkin je tada za pariški Vogue izjavila: "Nisam znala da je (haljina) tako prozirna. Ovo je efekt bljeskalice fotoaparata fotografa. Da sam znala, ne bih obukla gaćice!"

Imate li u glavi sliku gotovo potpuno gole Biance Censori, sjetite se da njen muž zapravo samo vješto iskorištava ideju o golotinji, i to na jedan prilično primitivan način. S puno više stila radila je to Cher u transparentnim haljinama Boba Mackieja i to na Met Gali 1974. te na dodjeli Oscara 1988. Kate Moss je ikonom  davne 1993. učinila gotovo nevidljiva haljina koju je odijenula na zabavu Elite Model Managementa. Kate je tada postavila novu kategoriju u ocjenjivanju outfita - nije glamurozno, nije lijepo, niti uzvišeno, već cool. Tako je pojam „cool“ započeo svoj složen odnos s kulturom odijevanja, kao i s pop kulturom općenito. Da golo može biti cool potvrdila je i sama kraljica popa Madonna svojim debijem na modnoj pisti za Jean Paul Gaultiera, gdje je slavno nosila suknju visokog struka i okvir grudnjaka.

Govoreći o snazi ​​golog stylinga, pomenula bih još Elizabeth Hurley, koja je na premijeri filma „Četiri vjenčanja i sprovod“ 1994. ukrala svu pozornost noseći odvažnu Versace haljinu spojenu sigurnosnim iglama. Kraj nje je poput privjeska visio njezin tadašnji dečko Hugh Grant, zvijezda filma i filmsog svijeta.

Haljine koje potpuno otkrivaju prpošne bradavice, prepone i guze, sakoi i topovi koji glume haljine bez pratećeg donjeg dijela i uz koje se kombiniraju minijaturne gaćice ili smo čarape danas su neizbježni trend i ješka za pažnju javnosti. Sjetimo se Lady Gage na crvenom tepihu Met Gale u donjem rublju, štiklama i čarapama ili Belle Hadid golih grudi u Cannesu.  No, kad je takav modni izbor prikladan, a kad ipak nije? Može li se pretjerati i što je uopće pretjerano? Što je od intime preostalo za pokazati u doba društvenih mreža na kojima viđamo sve? Ova pitanja postavljaju i organizatori nekih od najglamuroznijih  događaja pa nas je tako, svega dan prije otvaranja 78. izdanja slavnog filmskog festivala u Cannesu, organizacija iznenadila promjenom pravila na crvenom tepihu zabranivši golotinju, ali i volumen. Razlog je, kako navode, pristojnost.

Što kažu o svemu ovome kažu oni koji se modom i odijevanjem profesionalno bave? Razgovarala sam s troje modnih stručnjaka, cool ljudi i dragih prijatelja: Borisom Banovićem, modnim dizajnerom i kritičarem, ali i modnim buyerom, urednikom, stilistom, Sašom Jokom, modnim dizajnerom i konzultantom te Anom Nikačević, talentiranom stilisticom koja brojnim poznatim klijentima, brendovima i editorijlima udahnjuje „it“ status.

Je li bonton urbana legenda koje se samo još rijetki sjećaju?

Boris: Realno, bonton i moda polako postaju dvije različite stvari. Nekoć smo imali pravilo „dekolte za večeru, koljena za ples, sve ostalo za spavaću sobu“, dok danas vrijedi „što manje na sebi, to više lajkova“. Bonton jasno kaže da prilika određuje granicu, ali društvene mreže jok. Kao skup društveno prihvaćenih pravila ponašanja i odijevanja, bonton ne prati slijepo modne trendove, ali nije ni u potpunosti zastario. U njegovim okvirima, odijevanje treba biti primjereno kontekstu, poštovati druge, te držati dostojanstvo. Ono što je prihvatljivo na pisti ili u umjetničkom performansu, nije nužno prihvatljivo u uredu, na vjenčanju ili javnom prostoru. Golotinja može biti estetski izražaj, ali bonton pita je li prikladno u ovom trenutku.

Kada je prikladno, a kada ne odabrati outfit baziran na donjem vešu?

Saša: Gaćice, grudnjak i štikle najbolje su za plažu ili beach club. Ekstremna golotinja teško da je prikladna osim za intimu. Velika većina javnosti i dalje se sablažnjava otkrivanjem ljudskog tijela, pogotovo u seksualiziranoj verziji. 

Boris: To bi svatko trebao znati makar nisam bas ziher. Prikladno je na modnoj pisti, editorijalu za neki ludi magazin, evo na Met Gali, prilikom nekog koncerta ili možda na after partyu kod Rihanne.  Neprikldno bi bilo u uredu, školi, dok vadiš osobnu u Petrinjskoj ili čekaš red u pošti, a kraj tebe neka bakica.

Ana: Takva kombinacija može funkcionirati unutar performansa, modne piste, editorijala ili konceptualnog izraza, ali u svakodnevnom životu i javnim prostorima ipak bi se trebale poštivati neke granice iako su danas sve više zamagljene.

Boris: Granice i dalje postoje, ali pomaknule su se. Današnje je društvo previše vizualno i potiče individualnost kroz izgled pa se granice definiraju individualno, a to znači da nema korektiva, osim mene haha... Zezam se, društvo će i dalje reagirati na provokaciju, ali onda ono postavlja granicu, a vidimo kako to ide.

Ima li tjelesna figura kakve veze s tim?

Ana: Ne presudno. Seksepil nije stvar proporcija, nego načina na koji se osjećaš u svom tijelu.  Najvažniji je osjećaj mjere, osobna usklađenost i stav. Tijelo može biti predivno u svojoj nesavršenosti.

Boris: Nije poanta imati savršeno tijelo, nego samopouzdanje. To je već takav kliše, ali je istina. Zašto neki infuneceri i zvijezde mogu s tri prnje na sebi izgledati super, dok drugi čak i da stave na sebe sve brandove koje imaju u ormaru, ne liče na ništa? Treba raditi na svojem samopouzdanju i općenito biti snažniji kao osoba, lakše ćeš kroz život.

Saša: Figura ne bi trebala imati veze, o ukusima se  ne raspravlja pa tako ne bi trebalo ni o izgledu. Svakog veseli nešto drugo.

Može li se pretjerati i što je to pretjerano?

Ana: Apsolutno. Pretjerano je onog trenutka kad outfit više ne govori o osobi koja ga nosi, već samo o njenoj potrebi da bude primijećena - postane forma bez sadržaja.

Saša: Pretjerano je relativan pojam. Vaša i moja granica pretjeranosti zasigurno se razlikuju, baš kao i svačija. Sve je stvar afiniteta. 

Boris: Uvijek se može pretjerati. Sjećaš li se kad su te starci pitali: „Nosiš li majicu?“, „Gdje su ti hlače?“ i slično? Ako svi vide guzicu, a nitko ne vidi poantu, nisi stilizirala sebe nego si postala pokretni rekvizit. Važnije od tijela je kontekst i svrha. Dobri krojevi i golišavost mogu djelovati estetski na jednoj osobi, a na drugoj biti percipirani kao neprimjereni, i to nije zbog tijela, već zbog načina na koji je odjevna kombinacija usklađena s ostatkom outfita, govorom tijela i ponašanjem. „Manje je više“ vrijedi samo ako je ono što ostaje dovoljno snažno da izrazi stav. Golotinja bez sadržaja vrlo brzo prestaje biti provokacija, postaje banalnost.

U čemu se zapravo onda krije razlika između banalnosti i neukusa, te chic i cool sylinga?

Boris: Razlika je u stavu, proporciji i kontekstu. Prozirno ne mora biti jeftino ni vulgarno ako je krojeno s namjerom i mjerom. Osoba koja nosi takav outfit treba biti svjesna njegovog utjecaja i nositi ga samopouzdano, a ne samo da bude primijećena. Ako outfit ima umjetnički, aktivistički, modni ili osobni smisao koji nadilazi sam izgled, lakše ga je prihvatiti kao relevantan, a ne kao puko izlaganje tijela kao sto je slučaj s djevojkama Kanye Westa.

Saša: Složio bi se da kontekst čini razliku. Chic i cool je Vivienne Westwood u formalnom kaputu haljini s najlonkama bez gaćica ispred Kraljice Elizabete II. dok prima Orden Britanskog Carstva. Provokativan politički čin dizajnerice čiji je duh definicija punka i kao takav ušao je u povijest mode kao jedan od najdrskijih i najzapamćenijih događaja koji su obilježili njenu legendarnu karijeru. Neukus i nekultura je Bianca Censori kao seks robinja celebrity sociopata koji misli da mu je sve dopušteno do te mjere da svoju partnericu svodi na najbanalniju verziju golog komada mesa.

Ana: Dodajem i to da chic otkriva, ali i ostavlja prostor mašti, ima balans, stav. Neukus je sve ostaviti otkriveno, ali ništa time ne imati za reći.

Ajmo izdvojiti neki dobar i loš primjer golišavog izdanja, a slažemo s eda je potonjem pobjednica sirota Censori.

Boris: Dobar primjer je Zendaya koja zna biti golišava, ali nikad vulgarna. Naravno, moram spomenuti i Marilyn Monroe dok je pjevala predsjedniku, Cher na Met Gali davnih 70-ih.

Ana: Kate Moss, 1993. na zabavi Elite Model Managementa, u prozirnoj slip haljini koja je pod bljeskovima otkrila više nego što je planirano dobar je primjer. Ta nehotična gola elegancija bila je u potpunosti u skladu s njenom energijom - prirodna, nenametljiva, nevjerojatno cool i baš zato je taj look postao kultan, nešto što danas rijetko viđam. Pratim modu, film, glazbu i  nedostaje mi ta spontanost, taj organski osjećaj. Sve izgleda iskonstruirano, dizajnirano za kamere i klikove, ne iz osobnog izraza, nego iz potrebe da budemo vidljivi.

Ako ćemo zalijepiti etiketu na ovakav styling, je li to onda privlačenje pozornosti trend ili stil?

Saša: Stil nije svakako (osim ako ne smatramo da je golotinja ultimativni ljudski stil i naše najprirodnije stanje!). Djelomično je trend jer da nije, ne bi o njemu sad diskutirali, a privlačenje pozornosti je svakako. No, privlačenje pozornosti nije ništa novo. Ono što je novo jest normaliziranje golotinje koja je, realno, posvuda u virtualnom svijetu – od Instagrama do OnlyFansa – pa je i izloženo tijelo postalo nešto na što smo sasvim navikli. Uostalom, koja zabavna pjevačica danas na koncertima nastupa u ičemu osim samo u korzetu?

Boris: Ponekad sve troje. Najčešće je tu traženje pažnje. Stil je kad znaš što pokazuješ i zašto, trend je kad svi to rade, a pažnja je kad ja objavim outfit uz naslov, zar nemaš doma ogledalo.

Ana: Najčešće ogromna potreba za pažnjom. A kad ta potreba postane kolektivna,  pretvara se u trend. Svi žele biti drugačiji. A onda, paradoksalno,  svi postanu isti - GOLI.

Ako bi našim čitateljima mogao dati jedna savjet, koji bi to bio?

Boris: Trebaš se uvijek pitati ispred ogledala, prije nego izađeš van, je li ovo OK, je li previše, mogu li normalno sjesti, jesu mi cice previše na "izvol'te"? Ako si već gola, budi to s razlogom, a ne iz nekog očaja da uloviš frajera, iskreno - oni to kuže. Odlučila si biti provokativna, onda to i nosi kako treba, a ne da potežeš majicu od dekoltea ili navlačiš suknju. Golotinja nije nepristojna, ali bezvezno golo pakiranje je. Moda je igra, ali nitko ne voli kad ipak nema pravila.

Saša: Svatko zna najbolje za sebe. Egzibicionizam nije nikakva novost, a potpuno goli outfiti to svakako jesu. Prema tome – tko voli nek' izvoli!

Ana: Seksepil nije u količini gole kože, seksepil je u onome kako stojiš, dišeš, hodaš, govoriš. Provokacija ima moć samo kad iza nje stoji osobnost, u suprotnom, traje koliko i jedan scroll. Možete biti zakopčani do grla i dalje biti najseksi osoba u prostoriji. Stvar je u stavu, u suptilnosti, u onome što nije izgovoreno, a ipak se osjeti.