Žene u bijelim kutama koje volim

---

Postoji toliko toga što žene o sebi i svom zdravlju misle da znaju, toliko različitih aktivnosti koje poduzimaju da bi ostale fit, dok propuštaju osnovne poput primjerice sistematskog pregleda. Opterećujemo se često nebitnim stvarima, probleme držimo duboko, teško otpuštamo osjećaje pa gomilamo gorčinu koja izbije u krivo vrijeme, na krivom mjestu. Pratimo trendove o kojima mediji govore, slušamo savjete, iskustva i mišljenja raznih influensera bez pravih kompetencija i rubno patološkog čeznuća za pažnjom. No, što bi zapravo trebale znati i čijih se savjeta držati?

Donosim vam prave informacije i savjete stručnjakinja u bijelim kutama koje volimo, čiji su nam savjeti, pomoć i podrška najvažniji u zdravlju i bolesti. One su: Valentina Nakić, dr. med., liječnica opće obiteljske medicine, dr. Petra Kojan, specijalizantica ginekologije i opstetricije te Marija Ćopo, dr. med., specijalist psihijatar.  

Valentina Nakić, dr. med.

Doktorice, svoje pacijente često pratite dugi niz godina, dobro se poznajete i gradite važan cjeloživotni partnerski odnos.

Prednost rada u obiteljskoj medicine je poznavanje dinamike cijele obitelji, praćenje svih članova obitelji od dobi malog djeteta do zadnjih dana života kada je obiteljski liječnik posljednji stup koji sudjeluje u dostojanstvenom odlasku. Žene su najčešće glavni oslonac obitelji, povezuju sve karike u životima svojih ukućana od održavanja kućanstva, školovanja i odgoja djece, a istovremeno i ravnopravne partnerice, ili bi barem to trebale biti, u donošenju bitnih odluka, zajedno sa svojim partnerom. Najčešće su baš žene odgovorne za odlaske na liječničke preglede, preventivne preglede i brigu za bolesne, a u toj organizaciji rijetko nalaze vremena misliti na svoje zdravlje.

Kako briga o sebi i svom zdravlju izgleda kroz život? Koje su specifičnosti pojedinih životnih dekada, kakve su nam navike, dobre i loše?

U dvadesetima mlade žene žive punim plućima. Mladost uglavnom i ne dopušta zdravstvene probleme, već smo uglavnom okrenute ostvarivanju vlastitih snova i jedina premisa je biti lijepa, njegovana i svidjeti se drugima, uklopiti se u društvo koje diktira standarde ljepote, ljubavi i sreće. Veliki nedostatak ovih godina je nedostatak iskustva te podlijeganje psihičkim poremećajima, poremećajima prehrane poput anoreksije, bulimije ili debljine te neodgovorno spolno ponašanje koje uključuje brojne spolno prenosive bolesti.

U tridesetima žene se počinju ostvarivati kao supruge i majke. To je doba u životu žene kada je maksimalno posvećena novoj ulozi roditelja i odgojitelja. Ovo predivno razdoblje nosi i veliki stres jer je teško usklađivati zahtjeve posla i obiteljske dinamike, što često rezultira pojavom anksioznosti i paničnog straha od neuspjeha. U tom periodu žene godinama ne obave niti jedan pregled kod svojeg obiteljskog liječnika, jedina posjeta je otvaranje i zatvaranje bolovanja za njegu djeteta.

Četrdesete donose buđenje svijesti kod žena. Budi se želja za napretkom u karijeri, često se žele osloboditi okova kućanice i traže vrijeme za sebe. Odlasci na pregleda su češći, kao i promjene životnih navika kao što su početak rekreativnog bavljenje sportom, prestanak štetnih navika - to je doba zlatnih godina. Žena je dovoljno mlada, sposobna i lijepa da može preokrenuti svijet, ali istovremeno i dalje drži cijelu obitelj pod kontrolom i bori se sa izazovima puberteta vlastite djece.

Pedesete donose simptome perimenopauze: osjećaj vrućine, valunge, nedostatak sna, pad volje i životne dinamike. Primjećuju se promjene na tijelu, a na te promjene nisu spremne, pa pate od pada samopouzdanja, javlja se depresivno raspoloženje i bijeg od društveno nametnutih standarda ljepote i ljubavi. Obavljaju se prve mamografije, kontrole tlaka, masnoća i sl. što osvještava važnost ostati fit i dosljedna sebi. Doba je potpune zrelosti u kojoj moramo voljeti sebe kako bi kreirale buduće dane za šezdesete, kad polako uplovljavamo u mirnije vode, mada mnoge od nas i tada žive punim plućima, rade, putuju, educiraju se, drže i dalje sve kutove obitelji na okupu brinući se sada i za unuke. Nažalost, najčešće se umanjuju znakovi i simptomi bolesti, što zbog straha, što zbog nedostatka razumijevanja okoline i često dolazi do ozbiljnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih incidenata čiji ishodi bivaju lošiji nego kod muškaraca.

Ljudi se vole hvaliti kako ne idu kod doktora, je li to pohvalno?

Ne otići svom izabranom obiteljskom liječniku na godišnji preventivni pregled nije nešto s čime se treba ponositi i pohvaliti. Obiteljski liječnik je baza koja kreira zdravstveno ponašanje cijelog društva, osoba od povjerenja koja može i zna prepoznati potrebe svojih pacijentica u svakom periodu života. Zdravoj osobi je dovoljno jednom godišnje obaviti kratki pregled i razgovor sa svojim liječnikom i tako na vrijeme spriječiti razvoj štetnih čimbenika rizika, koji ako se ne prepoznaju, sigurno vode u neku kroničnu nezaraznu bolest.

Krv, urin, stolica su dobri pokazatelji stanja organizma.

Osnovni laboratorij svaka žena bi trebala obaviti barem jednom godišnje uz pregled kod izabranog liječnika obiteljske medicine. Na pregledu se izmjeri visina, težina, odredi indeks tjelesne mase, izmjeri arterijski tlak, preslušaju pluća i srce. Ovisno o rizičnim čimbenicima, dogovore se promjene životnih navika, način prehrane, prestanak pušenja i po potrebi se uvede terapija. Na svakom pregledu dijagnostička obrada može se proširiti ovisno o tegobama koje žena ima u vidu rentgena, ultrazvuka, EKG, spirometrije i sl., na temelju čega se onda upućuje na daljnje liječenje u sekundarne centre. Bitno je naučiti ženu samopregledu dojki prema nacionalnim preporukama.

Kako stojimo s važnim, ali neugodnim preventivnim pregledima poput kolonoskopije, gastroskopije i sl.?

Endoskopske metode poput kolonoskopije, gastroskopije, cistoskopije i dr. neophodne su u određenom trenutku za dijagnozu ozbiljne bolesti, a same po sebi nose neopravdanu etiketu „neugodnih pretraga“. No kada postoji indikacija, neozbiljno je ne obaviti tražene preglede koji su zlatni standard u postavljanu pravovremene dijagnoze bolesti. Postoji li u obitelji bliži srodnik koji je obolio od kolorektalnog karcinoma, preporuka je svih gastroenteroloških društava da se preventivno obavi kolonoskopija nakon četrdesete godine života i to je još uvijek najbolja metoda otkrivanja bolesti „in situ“ što pruža mogućnost za izlječenje od maligne bolesti. Neki pacijenti imaju veoma nizak prag boli, no tim se osobama može omogućiti kolonoskopija u općoj anesteziji uz prethodni dogovor s anesteziologom.

Čega se zapravo bojimo, samih pregleda ili mogućih rezultata?

Strah od bolesti i smrti je usađen u naš genski kod i racionalno je da se svi bojimo patnje i boli. Zdrave osobe racionaliziraju taj strah, koji je u umjerenoj količini i dobar jer nas čini manje neodgovornima u životu. U savladavanju straha od bolesti može pomoći obiteljski liječnik jer vas poznaje i može predvidjeti kako ćete reagirati na potencijalne loše vijesti koje bi mogle biti okidač za razvoj anksioznosti i depresije. Potpuno povjerenje između liječnika i pacijenta, čak i u ozbiljnim zdravstvenim problemima, uz modernu medicinu i dostignuća, ključ su uspjeha u liječenju i najtežih bolesti. Strah je najgori neprijatelj u savladavanju životnih prepreka.

Koje zablude i mitove znate čuti od pacijenata? U što sve vjerujemo, što radimo krivo uvjereni da radimo dobro?

Sve češće se pacijenti okreću paramedicinskim metodama liječenja i sve je jači pokret antivaksera, protivnika uzimanju lijekova kao i vjerovanja da je farmaceutska industrija zainteresirana samo za gomilanje profita, da prodaje lijekove koji ne pomažu ili su u najboljem slučaju sintetizirani da nam naškode. Sve su to teorije zavjere. Kada se čovjek ozbiljno razboli, događa se obrat u razmišljanju i ponašanju. Pacijenti tada postaju maksimalno suradljivi u liječenju i vjeruju u zdravstveni sustav, samo je, nažalost, pokoji put prekasno.

Oslanjaju li se ljudi na Google, traže li sami sebi dijagnoze i metode liječenja?

Prije smo govorili o zdravstvenoj nepismenosti, a danas možemo govoriti o internetskoj polupismenosti. Količina štetnih informacija je ogromna i pitanje je tko su autori članaka, kakvi su sve portali i još veće pitanje je tko su njihovi čitatelji. Internet je odličan alat, ako ga znamo koristiti, ako znamo koje stranice i informacije su provjerene i dobre. Pacijente treba usmjeriti gdje da potraže članke i upute koje će im koristiti kako bi imali zdravstveno prosvijećenu populaciju. Svi oni koji dolaze svom obiteljskom liječniku s Google dijagnozom moraju biti svjesni da će naići na nerazumijevanje. 

Što često savjetujete svojim pacijenticama, a znate da Vas rijetko koja posluša?

Žene su sklone umanjivati važnost preporuka i savjeta, pogotovo ako nisu akutno bolesne. Preventivne strategije i preporuke u cilju su sprječavanja razvoja bolesti. Takve preporuke dajemo ženama koje nemaju u tom trenutku nikakvu dokazivu bolest, a tada je adherencija u pridržavanju vrlo slaba. Ako preporučimo redukciju tjelesne težine uz vaganje jednom tjedno i bilježenje kalorijskog unosa, vjerojatnost da to učini žena s prekomjernom tjelesnom težinom i da to nastavi činiti duže od mjesec dana manja je od 10%. Svaka preporuka koja zahtjeva izlaz iz zone komfora, a da žena nije ozbiljno bolesna, nažalost, završava i prije nego što je počela. To svakako treba mijenjati, žene moraju postati svjesne da su one ključ uspjeha svih svojih životnih odluka i promjena.

Što bismo mi žene mogle ili trebale učiniti za sebe i svoje zdravlje, a ne činimo?

Trebale bi više voditi brigu o svojoj fizičkoj aktivnosti. Često se pod izgovorom poslovnih i/ili obiteljskih obveza ne bavimo nikakvim rekreativnim sportom. Dovoljno je tri puta tjedno 45 minuta bržeg hoda, pilatesa, joge da bi se zadovoljila preporuka WHO-a za zdravi način života. Treba smanjiti unos ugljikohidrata i soli, izbaciti kasne večere koje jedu pod parolom „da se ne baci“ ono što je ostalo od ručka. Pozivi na preventivne preglede za mamografiju, ginekološki pregled, kolorektalni karcinom i dr. upućuju se s ciljem ranog otkrivanja bolesti, a neodazivanje je nedopustivi propust i neodgovornost prema vlastitom zdravlju, ali i prema bližnjima.

dr. Petra Kojan, specijalizantica ginekologije i opstetricije

Koje su specifičnosti brige o ženskom zdravlju i što poručiti mladim djevojkama koje s ginekološkim pregledima i preventivnim radnjama tek počinju?

Djevojke najčešće ne znaju dovoljno o svome tijelu. Srame se, prihvaćaju obrasce ponašanja koji su trenutno u društvu bez propitkivanja i usklađivanja sa sobom samima. Mislim da se u mladosti to najviše pokazuje u odnosu s menstruacijom. U ginekologiji, vrijeme za odlazak na prvi pregled kod ginekologa različit je za svaku mladu djevojku. Preporučuje se da to bude onda kada djevojka želi postati spolno aktivna, ako je stupila već u odnos ili ima neku simptomatologiju vezanu za ginekološko zdravlje. Do 21. godine života morale bi obaviti ovaj pregled bez obzira na spolnu aktivnost i spomenute simptome. Prvi pregled je važan zbog edukacije o ginekološkom zdravlju, planiranju obitelji, kontracepciji. Nažalost, živimo u vremenu sveprisutnog seksualnog sadržaja, a istodobno nemamo odgovarajuću edukaciju o seksualnosti. Edukacija bi trebala krenuti od kuće osvještavanjem dijelova tijela, otvorenim razgovorom, te bi se trebala nastaviti u obrazovnim ustanovama i sa svojim odabranim liječnikom.

No sazrijevanje nam donosi više odgovornosti i pažnje, vjerujem. Od tridesete pa naviše, htjele - ne htjele, moramo se više čuvati.

Da, u kasnim dvadesetima već nam dolazi period kada je fokus na menstrualnom zdravlju, spolnosti, planiranju obitelji. Važno je dobro poznavati svoj menstrualni ciklus jer je on odraz ženskog zdravlja. U razgovoru s ginekologom trebali bismo odabrati najbolji način kontracepcije, te kako podržati svoje tijelo onda kad se odlučimo za majčinstvo. Na takav način odgovorno se zauzimamo za svoje zdravlje. Naglasila bi specifičnost današnjeg doba kad imamo puno žena koje se tek u četrdesetima ostvaruju kao majke. Srećom, medicina napreduje i možemo ih podržati u tome. S druge strane, dob je to u kojoj dolaze brojni novi izazovi kao što su urinarne inkontinencije, perimenopauza, menopauza pa je važno progovarati, destigmatizirati i educirati žene da postoje rješenje. Često se događa da u fazi kada smo roditelji tinejđera, ne posvećujemo dovoljno pažnje njihovoj edukaciji, nego se više oslanjamo na obrazovne ustanove. Mladi nam, nažalost, najviše upijaju iz krivih izvora. Posebno moram skrenuti pozornost na Humane papiloma viruse (HPV) koji se prenose spolnim putem i česti su kod mladih. Najčešće ih imunološki sustav sam uništi, međutim kada visokorizični tipovi virusa opstaju, mogu uzrokovati razvoj abnormalnih stanica vrata maternice (cerviksa). Neće se kod svakoga tko ima prekancerozne promjene vrata maternice razviti rak vrata maternice, no teško je predvidjeti kod koga će se razviti. Ono što znamo jest da je kod žena do 45. godine života karcinom vrata maternice treći po učestalosti u Hrvatskoj, a ispred njega su samo rak dojke i štitnjače. Cijepljenje protiv HPV-a visoko je djelotvorno u prevenciji kroničnih infekcija s HPV-om/prekanceroza (npr. CIN 2, CIN 3 i dr.) te raka vrata maternice, vagine, stidnice, penisa, anusa i orofarinksa, a isto tako protiv genitalnih bradavica. Potpuno cijepljenje prije prvog spolnog kontakta smanjuje rizik od razvoja prekanceroznih lezija grlića maternice visokog stupnja za više od 90%. Za osobe koje su cijepljene nakon što su postale spolno aktivne, cjepivo smanjuje rizik od prekanceroznih lezija vrata maternice visokog stupnja za od 44% do 61%. Cijepljenje se u Hrvatskoj provodi na nacionalnoj razini, preporučeno je, dobrovoljno i besplatno za dječake i djevojčice osmih razreda osnovne škole.

Zrela dob nama ženama, nažalost, često znači zapostavljanje brige o svom zdravlju. Dok smo mlade, dosta smo zbunjene pa zbog toga usmjerene na otkrivanje sebe, dok u zreloj dobi, zbog drugih sebe stavljamo na zadnje mjesto zanemarujući razne simptome dok nas oni ne počnu ograničavati u svakodnevnom funkcioniranju. Istaknula bih važnost redovitosti i osobne odgovornosti prema praćenju signala koje nam tijelo često pokazuje. Ženi samoj, ali i njenom ginekologu bit će lakše kad su svjesni npr. kakav je menstrualni ciklus i kako se tijelo ponaša u određenom dijelu tog ciklusa. Na taj način lakše detektiramo simptome koji odstupaju od uobičajenog i možemo se na njih fokusirati.

Što je sa zabludama i mitovima, u što sve vjerujemo, radimo krivo uvjereni da radimo dobro?

Mislim da je najgora zabluda u mojoj struci to da su tegobe i izazovi vezani za žensko zdravlje nešto za što nema ni lijeka ni pomoći. Mlade cure muče se s PMS-om, bolnim menstruacijama, što doživljavaju "ženskom pokorom"; odrasle žene srame se i potajno nose uloške zbog toga što im mokraća „bježi“, čak ni od svog ginekologa ne traže pomoć. Menopauza je isto nešto što ne bi trebale samo "preživjeti", kvaliteta života važna je u svakoj životnoj fazi. Primjećujem i to da često miješamo narodnu medicinu tipa "susjeda nam je rekla" i medicinske grane fitoterapije, aroma terapije, akupunkture. Ljudi su se liječili oduvijek te postoje brojna istraživanja i dokazi blagotvornosti kad se time bave stručni, educirani ljudi.

Je li konačno došlo vrijeme da žene uzmu svoje zdravlje u svoje ruke bez srama i tabua?

Žensko zdravlje i seksualnost nije i ne smije biti tabu tema. Svaka životna faza kod žena ima svojih izazova, no važno se educirati, pratiti svoje tijelo, aktivno sudjelovati u održavanju zdravlja, te tražiti pomoć i rješenje kad nam je potrebno.

Marija Ćopo, dr. med., specijalist psihijatar

Dr. Ćopo, često čujem kako bolesti dozivamo sami mislima, stresom, potiskivanjem emocija poput ljutnje, bijesa, nezadovoljstva. Postoje uvjerenja kako specifične emocije imaju utjecaj na određene dijelove tijela/organe - ima li tu istine ili je to mit?

Dr. Ćopo: Misli i emocije sastavni su dio svakodnevnog života i mogu imati snažan utjecaj na zdravlje, posebice na poboljšanje zdravlja. Naravno, bez dokaza nismo u mogućnosti tvrditi da je nešto uzrok bolesti, pa tako niti da su uzrok bolesti misli ili emocije. Većini današnjih bolesti, izuzevši npr. infektivne bolesti kojima su uzrok virusi, bakterije i gljivice, uzrok je nepoznat. Međutim, važno je naglasak staviti na ono što znamo i što provjereno funkcionira u unaprijeđenju zdravlja, nevezano o kojoj je bolesti riječ. Misli i emocije ranije su bile neprepoznat čimbenik u poboljšanju zdravlja, ali više nije tako. Dakle, to da specifične emocije imaju utjecaj na određene dijelove tijela/organe je mit. Radi se o pojednostavljenoj teoriji mogućeg utjecaja emocija na tijelo. Ipak, moram istaknuti da dobre emocije, one koje nam se sviđaju, mogu biti za nas stimulirajuće. Kad se dobro osjećamo, ništa nam ne predstavlja poseban problem, imamo percepciju da se sve može riješiti. Stoga je lakše u takvoj mentalnoj atmosferi uzimati najbolje za sebe, uključujući i kvalitetno se hraniti, poticati balansiran trening, adekvatno se hidrirati i prikladno odmarati. Ideje dolaze same od sebe, i u našoj su percepciji lagane i primjenjive. S druge strane, kada se ne osjećamo dobro, kada dopustimo sebi da razmišljati na način da je previše obaveza pred nama, da su problemi koji nas muče nerješivi, generiramo osjećaj stresa i preopterećenosti, a zatim i frustracije, napetosti i bijesa. Ovakva dugoročna percepcija stvari može pokrenuti tjelesnu reakciju u smislu ubrzanja srčanih otkucaja ili povišenog tlaka, preko problema sa spavanjem, iscrpljenošću, a konačno i na cijelu hipotalamus/hipofiza/nadbubreg hormonsku os koja ima snažan utjecaj na sve tjelesne mehanizme