top of page

Daj kao da ti ne pripada


 


Hodam neki dan s posla, kao na autopilotu. Misli mi okupirali problemi, niti gledam kuda hodam, niti čujem što me okružuje, potpuno uvučena u svoj svijet, čudom se nisam spotakla ili sudarila. na Ilici, negdje kod Ranjenog Isusa prenula me pjesma. Nespretno se kotrljala melodija: “Zbog jedne divne crne žene, zbog njene divne crne kose…”. Nisam crnka, ali sam prihvatila riječi otpjevane u smjeru mog dolaska kao da su samo moje. "Zbog jednog pogleda tužnog u noći.." topila se siva boja mojih misli izazivajući jedan rozi osmjeh i osjećaj vrijedan pet eura bakšiša.


Pjevača sigurno znate, susrećete ga dok sjedi u kolicima na Ilici, kraj Dolca ili ispred Katedrale. On je Jasmin, ima 53 godine, rođen je u Zagrebu, po zanimanju je postolar, komunikativan je, zabavan i voli pjevati.

Bolje je kad pjevam. Ljudi su raspoloženiji, a bolji je dan i što se novca tiče. Ali ne možeš svaki dan pjevati, nije mi uvijek do pjesme. Najgore je kad pjevam, a ljudi prolaze ko' zombiji. Onda izgubim volju.


Čije pjesme najviše voliš? Tko ti je najbolji od pjevača, Mišo?

Petar Grašo, Vanna…


Recimo da možeš bilo koga, koga bi zvao da ti svira na svadbi?

Za to više volim narodnu muziku. Zvao bi Maju Šuput, ona je otkačena. Jedno je pjesma za široku publiku i narod u prolazu, drugo za svoju zabavu i slavlje.


Prolaze usput gradom neznani i znani sugrađani, mnogi ga simpatiziraju. Koga simpatizira on?

Meni ti uvijek Sandra Bagarić da nešto. Kad me vidi, pozdravi me. I ja nju puno pozdravim, uvijek je ljubazna i elegantna, znamo se dugo. Onda Tarik Filipović i njegova žena. Pristojni su, pozdrave. Neki glumci isto… Ima krug ljudi koji me ne gleda kao prosjaka, nego kao vedru i komunikativnu osobu. Nisam naporan, nisam dosadan, imam svoj stav i svoj gard. Radim to što radim. Kad je nešto loše, ne obazirem se. Nikog ne vrijeđam, nikog ne diram, ne diraj ni ti mene. Većini sam OK. Ima imućnih ljudi, gazdi lokala s kojima sam dobar, u ruke mi gurnu po 10, 20 eura, uvijek me pozovu i super su. Ali se u grad poslije potresa sjatilo puno njih koji nemaju veze ni sa čim. Ja sam ti čak znao i ovog što je ubio ženu u Rijeci. Pjevao je tu na Ilici, ali histerično, vidiš da nije čist. Pitao me jednom što mislim o njegovom pjevanju, rekao sam mu da je OK, da ima glas, ali da se previše dere. U pjevanju postoji intonacija, moraš to regulirati. Kad je refren, pukneš da ide gore, ali ne možeš pjevati cijelu pjesmu u deračini. Tu smo se malo zakačili, bio je bahat, pjena mu je počela ići na usta i skužio sam da mu ne smiješ ništa reći. "Glasnoća ima svoju čar", veli on meni. Najradije ga ne bi više ni pozdravio, ali tu smo na Ilici i ne želim se dovesti u situaciju da ga preokrene i da me nabije nogom u glavu, pa sam se vratio i rekao mu: "Stari, ma super pjevaš!". Čak mi je dao nešto eura, donio hranu. Pio je te depresive, ali je pomislio da mu više ne trebaju…


Čekaj, zar ima i toga da netko na tebe viče, da bude grub prema tebi?

Naravno da ima. Doživio sam šamarčine, pljuvanje, vrijeđanje po nacionalnoj osnovi. Ima ljudi koji misle da imam avione, kamione, da zarađujem milione. Sigurno sam tu zato što sve to imam…


Čime mjeriti jad, zloću i bahatost onoga tko nema ništa pametnije za raditi, nigdje drugdje izbaciti gorčinu i frustraciju, nego na invalida u kolicima koji nenametljivo prosi na ulici? Što Jasmin s takvima može?

Nekad šutim, nekad komentiram. Nisam baš jako vulgaran, na kulturan način probam ukazati. Kažem da ne razumijem zašto me vrijeđaju kad nisam ništa pitao. Možeš mi nešto dati ili ne dati, ali treća solucija ne postoji. Srećom, takvi su rijetkost. Nekom jednostavno nisi simpatičan. Pitam ga bi li se mijenjao sa mnom?


A subotnja špica? Znači li puno ljudi više love?

Ti fensići (smijuljimo se ko’ Statler i Waldorf) vikendom idu gradom da ih vide. Šeću malo gore, malo dolje, imaju firmirane stvari. Malo se sredila i sad ide na Cvjetni, popije kavicu da je tamo vide.


Što fali curama kad se malo srede? Ne možeš reći da nisu zgodne, sviđaju ti se naši domaći komadi?

OK, ima lijepih žena, ali ja volim prirodno lijepe žene. O ukusima se ne raspravlja, ali s tim botoksima u ustima sa sedamdeset godina? Imam svoje mišljenje o tom. Meni je ružno, ali ako je njoj lijepo…


Ajde ne zezaj, pa nisu sve cure prenapucane. Većinom su prirodno zgodne, zrihtane i sigurna sam zabavne kad krene razgovor.

A dobro, je. Evo za Badnjak je bilo gužva, puno ljudi u gradu, bilo je komada. Ne možeš izabrati kad ih je toliko. Ja bi bio dobar Fashion Guru. Sve detalje vidim. Evo tetovaže na primjer! OK, tetoviraš se jer ti nešto znači, ali tetovirati se od glave do pete, malo mi je to ‘too much’. Kak’ se zove onaj pjevač, onaj naš domaći s dugom kosom? Zgodan dečko, a što mu to treba. Može biti u centru pažnje samo što je mlad i zgodan. Ima nešto, ali se bez veze pošarao.


Kad već tračamo, reći ću ti da ima tu po centru nekih što prose, ali su grubi, bezobrazni, ako im ništa ne daš vrijeđaju, viču, dosađuju. Nadrapaš li i ti nekad zbog takvih?

Točno znam na kog misliš. Mladi i zdravi, a prose. Ima ih tamo, znaju se međusobno, njima je to biznis. Ni jedna od onih tamo što prose za djecu nije samohrana majka, samo lažu. Ima jedna, dođe iz Bjelovara zaraditi lovu. Te ti se unesu u facu, neće one da im kupiš pecivo, burek ili pizzu, one hoće u Muller! Ljudi su bili osjećajni, ali su se opametili. Došlo je drugo vrijeme, ljudi ne daju novac za njihove laži i iskorištavanje. Znaš kako one? Jedna dobije 5 eura pa ode drugoj javiti tko joj je dao te novce, onda i druga ide tamo. Kažu im ljudi da su već dali svoje, a one se bune, napadaju. Sve je više nenormalno.


Što je s turistima, jesu li oni suosjećajniji, udijele li koji euro?

Koreanci su htjeli dati, prije oni nego Talijani. Talijani su škrti! Sve to zavisi i do agencije. U nekim je zemljama zabranjeno prositi, pa onda agencija upozori i kaže da nam ne daju ništa. A gle, ja u Hrvatskoj i nemam baš puno prava ko bolesna osoba. Imam 800 kn i jednokratnu pomoć, a prije je to bilo drugačije. Mogao si dobiti jednokratnu pomoć tri puta i to na ruke. Sad se postrožilo, ne možeš samo tako doći i reći ‘Dobar dan, ja bi jednokatnu pomoć, sad mi baš treba’. Moraš tražiti, pa čekati rješenje i za tri mjeseca dobiješ 300 kn. Prije si dobio po 500 kn, čak i 1000 kn.


Zašto ne popravljaš cipele kad si postolar?

Mogao bi jedino da radim u tvornici i to samo jedan segment u proizvodnji, npr. da samo lijepim gume, samo krojim neki dio, a tu se mora i ispunjavati norma. Radio sam jedno vrijeme, ali ni tvornica više nema. Ne mogu ja kao invalid imati svoju postolarsku radnju. To se moraš ustati, sjesti. Osim ruku, moraš imati i zdrave noge. Za neke druge poslove sam sposoban. Evo, mogao bi raditi na radiju. Komunikativan sam, volim komentirati prolaznice, prolaznike, zbivanja… Uvijek sam u toku ko RTL uživo!


Prođe tako još jedan tmuran zimski zagrebački dan. Dan u kojem turobnost poput vode utapa raspoloženje, a derutne ulice pritisnute olovnim oblacima tjeraju toplini doma. Ipak, koliko god loš bio dan, prehodali smo ga i možemo biti sretni dokle se god imamo čemu ili komu vratiti. Dozvolimo si malo ljubaznosti, koju sekundu usputnim susretima jer tko zna, možda se ugodno iznenadimo. Euro, dva za pjesmu, dobar osjećaj, karmu, kismet ili jednostavno kao milosrđe neće nas ugroziti, a nekom će možda puno značiti. Ne budimo slijepi i gluhi, ni sudac ni porota. “Zbog jednog pogleda tužnog u noći, zbog obećanja, da će mi doći…”

Biste li se mijenjali s Jasminom?






Comments


SIGN UP AND STAY UPDATED!

Thanks for submitting!

  • Instagram
  • Facebook
bottom of page